KAKO NASTAJU RACUNALNI PROGRAMI?
Danas cemo nauciti kako nastaju racunalni (kompjutorski) programi. Kompjutorski programi prave se pomocu drugih kompjutorskih programa. A ovi drugi pomocu trecih, treci pomocu cetvrtih, jos bazicnijih, i tako sve do osnovnih tzv. binarnih procesora (chipova) koji samo znaju sto im koja kombinacija strujnih ulaza znaci. Ali, kako chip zna sta mu sta znaci? To se postize jedino dugom dresurom koja zahtijeva puno vremena i beskrajnu strpljivost trenera, tzv. masinskog programera. On uci chip masinskom kodu ponasanja i razmisljanja. Chipovi se po inteligenciji mogu usporediti s kukcima. Oni uostalom i izgledaju kao kukci. Jedino po cemu su chipovi bolji od insekata je to sto se njihove nozice, premda brojnije, nece poceti iznenada micati dok ga drzite u ruci, kako je to insektima obicaj. Zato se chipovima ne desava da ih nakon bliske opservacije uz krik bacite na pod i instiktivno zgazite u istoj desetinki sekunde. Zato i jest chipova sve vise a insekata sve manje. Uopce, insekti su posve antipaticni izrodi majke prirode (sta su oni uopce? zivotinje? biljke? ja bih rekao nesto izmedju) - cast izuzecima; i insekata ima dobrih i postenih... ali jako malo, a i onda su bolji na daljinu nego na blizu - i ne samo da onako odvratno micu onim nozicama kad ih hoces razgledati ili muciti, nego su i izuzetno glupi; rekao bih medju najglupljim zivotinjama (AKO su oni zivotinje, kao prvo - mislim, ipak su zivotinje stvorenja od krvi i mesa; a gdje je kukcima meso? nema. samo oni tanki udici i krilca i rilca... nemaju cak ni usta! nego one sisaljke kojekakve, i cjevcice i papucice - kakve su to zivotinje koje nemaju usta???) - mislim, cak i psa mozes nauciti da donese stap ili digne sapu! Cak i chipa! Eto kakvi su glupani ti insekti. Zato se i zovu insekti. A da ne spominjem tek viruse i bakterije i ostalu jednostanicnu bratiju. Pogledajte samo amebe... samo puzu po onim stakalcima i nista ne rade! I jos opstaju milijunima godina u TOTALNOM JEDNOSTANACJU! Bolje bi im bilo da se udruze u npr. spuzvu (kao stanice spuzve, koja je na razmedji jednostanacja i visestanacja) pa da bar budu korisne u kakvoj skoli ili lavabou! ZATO su meni najbolje zivotinje (mislim, one prave zivotinje, sa dlakama i noktima). A jos su mi bolji ljudi. A najbolji su mi chipovi. Kaze mi jedan kolega da su jedino jos tripovi bolji i od chipova. Ali ja mu nevjerujem. A on ih cak i kombinira! On kaze "ja nikad ne taknem chip a da ne chvaknem trip". A kad se onda tako lijepo napravi kompjutorski program, onda mu se kompajlira kernel, pa se program stavi u pogon da se vidi da li radi. Ako radi, kaze se "radi". I onda se spakuje u lijepu debelu kutiju i prodaje tzv. "crackerima" da ga tzv. "crackiraju" i kopiraju i dijele prijateljima i prodaju poznanicima. To se naziva "softver". Ako ne radi, onda se kaze "ne radi" i otpusta se programera koji ga je napravio. A ako radi, pa onda odjednom stane, kaze se "ima bugove". "Bug" znaci buba, kukac. Prokleti kukci, nemoze se covjek okrenuti niti ista smislit ili napravit a da oni ne guraju svoj nos! Svud se pletu i samo nanose iskljucivo stetu! Bolje bi im bilo da nanose zbuku sa zidarima u Podunavlju pa da budu korisni narodu i drzavi, a i sebi zarade za koricu kruha, umjesto sto popiju sav sok iz cvjeca i okolo ostecuju biljke! A kompjuterski virusi su od ovih domacih bolji jedino po tome sto i kompjutorski virus dobije covjek (na disketi) ali se razboli kompjutor. A bolje da se razboli kompjutor jer je ipak lakse napravit novi kompjutor nego novog covjeka. A i novi kompjutor bude isti ko stari (samo bolji) a covjek ne bude isti. Kao prvo, bude puno manji a i nemozes tako lako instalirat sistem i programe od starog covjeka na dijete ko sa starog kompjutora na novi. Tako da to bas ne ide. A ni amebe nisu izdrzale da ne poprime kompjutorski oblik. Kao i obicne amebe, ove isto zive u crijevima (na PC-u C:\WINDOWS, na Macu System Folder). Tamo zive oni sicusni fajlici, zaostaci od proslih instalacija, onaj talog tihih gmizavaca, read-me fajlova, preferencesa, uninstallera, logova, dll-ova i ostalih jednobajchanih blizanaca cudnih imena i ekstenzija koji nicem ne sluzi i samo zauzima prostor na disku. Prava ekoloska katastrofa! Ja bih to sve zabranio i izbrisao sa hard-diska! Ali se ne usudim. Za njih nikad ne znas koji necemu ipak sluzi; i zbrises li ga, narusit ces zdravlje kompjutoru, rijesit ces ga neke prijeko potrebne mikroflore crijeva. A opet gledas, onaj mali fajlic, vidi ga kaki je nikaki, nema deset bajta u njemu, cemu on moze trebat...? Meni su puno bolji pravi, veliki programi koje vidis na monitoru i znas cemu sluze, od tih prcmoljaka! I puno vise volim veliki, prostrani monitor na kojem se mozes opustit i porazbacat sto prozora nego onaj mali, stisnuti, koji moras poljubiti nosom da bi nazreo iza onog stakla di ti je sta, i rezolucija je krupna i gadno izgleda. To uopce ne volim. To vole samo budale! Tko to vise voli meni nije nista drugo nego budala i glupak. | ||||||
| ||||||
| ||||||