Mis je malo, drago i krhko bice... isto je i snjegovim kompjutorskim rodjakom. Kompjuterski mis je jedan delikatni mehanizam valjcica, kuglica i tipki, i male, njezne elektronike, koliko da se prenese informacija u procesor. Stoga ga treba dobro paziti. Niposto nije dobro otvoriti ga i valjcice mazati jestivim uljem ili ih trljati jagodicama prstiju nakon sto smo popravljali auto, pa su nam prsti jos pod debelom naslagom tot-masti. To bi vrlo naskodilo njihovoj funkcionalnosti; ne bi se, naime, dobro trli o kuglicu, koja je pak tako vitalan dio da ako ju slucajno greskom bacite daleko kroz prozor, ili u bunar, ili u WC-skoljku, mozete slobodno za njom poslati i ostatak misa. Dugmad za klikanje je s druge strane tako osjetljiva da ako bismo po njima samo nekoliko puta udarili snazno pajserom ili celicnom cijevi, to bi im izuzetno naskodilo. Ovo slobodno probajte na svom misu i uvjerit cete se. Probajte tek testirati osjetljivost cijeloga misa na udarce! Uzmite misa, bacite ga nekoliko puta o zid najsnaznije sto mozete i promatrajte rezultat. Vec poslije prvog pogotka, ako smo bacili uistinu snazno, za daljnje ispitivanje imamo znatno manje materijala. Vecina je zavrsila pod kaucom, na ormaru i u cvjetnjacima. Nadalje, mis je vrlo osjetljiv na gazenje parnim valjkom. Ako valjkom A predjemo preko misa B (narocito ako to napravimo vise puta), uvidjet cemo da se potpuno spljostio; ustvari, prvo se smrvio na mikroskopske komadice (gotovo prah), koji su se potom zapekli u kompaktnu ali tesko raspoznatljivu koricu. Vec na prvi pogled svakome je jasno da nema tog kursora kojeg ce ovaj mis uspjeti pokrenuti. | ||||||
| ||||||