MEMEZIN ZA POLITIKU I KULTURUCIVILNOG DRUSTVA

Web edition of the issue No.76Price: see your phone bill!


Dobrodosli na arkzin on line!


SPLITSKI GRAFITI

Killing the Walls!

 
"Da na TV-u kazu grafiti-smrtna kazna, znali bismo sto nas ceka, a ovako sve ovisi je l' se policajcu diga ili nije! Bas zadnji put kad smo BABA i ja radili, dosa je jedan policajac nacvrcan ko crna zemlja. Poceja je nesto baljezgat, pa smo mu morali izlagat o Bogu i Gospi. Ipak mi je uzeo osobnu i ja sad nemam pojma imam li dosje ili ne?!"


Pise: Suzana KUNAC
Foto: Sanja SORE


Kakav zivot ti zidovi imaju! Hodajuci kroz betonska ostavista za ljudsku vrstu vjerujem da vas, kao i mene, uzbudjuje pogled na veliku povrsinu iscrckanu imenima, bojama, porukama... Razumljivim ili ne. Ponekad mi se grafit zabije u zadnji dio mozga i "grafitira" u ritmu tijekom citavog dana. Sjecam se suncanog jutra i prilicnog speeda, kad me u glavu spicio jedan zesci politicki grafit pored starog splitskog zatvora - "Lopovi i ustase Hrvatsku nam usrase". Subverzivnost i ludacka hrabrost "tagera" i "writersa" (grafitomana), jasnoca i preciznost tih kratkih poruka, cesto mi popravi dan, izmami smijesak i tad ih sve, u sebi, onako toplo pozdravim... Kakva komunikacija: ti i betonski zid i netko blizak, a neprepoznatljiv u urbanom kosmaru!
Zadnjih mjeseci su mi zidovi u Splitu otkrili neke nove klince i preobrazbu zidova u sarena slova, nerazumljivog znacenja. Pothodnici, veliki zidovi zgrada, skole, mic po mic ukrasene su tim "piecevima" koji podsjecaju na pocetke Hip Hopa i break dancea u New Yorku, ili oslikane vagone podzemne iz filma "Ratnici podzemlja" - kultnog filma mog djetinjstva. Radoznalost i vedre boje grafita novog stila lagano su me ubacili u polukrimic, traganje za bar jednom od trideset splitskih grupa-crtaca grafita. Mreza naseg "malog mista" je konacno profunkcionirala i slijedi ugodno cavrljanje na gornjem Ziggijevom katu, pravom ambijentu za pricu o grafitima! To je jedino mjesto u siroj okolici gdje su ukrasna zrcala ispretana grafitima s punkerskim sadrzajem...

Nismo vandali, umjetnici smo

STP ili Splitski pituri ime je ove skupine koju cine simpaticni BABA/GRAN, AZTEK, SYCO 51 i SHAZE. Ratno-ilegalna imena su obiljezje cijele scene iz razumljivih razloga. Ako te uhvate na (ne)djelu naj... si! Momci su se pokazali izvrsnim poznavateljima grafitne scene, ne samo splitsko-lokalne, vec i svjetske.
Iz price o poznatim njujorskim i berlinskim writerima, postalo je jasno da momke fascinira stil izrade grafita, njegova individualna specificnost po kojoj se razlikuje od sveg ostalog sto se nalazi na zidu. Ispisivanje imena "prostim" slovima, ili kratkih verbalnih poruka nije ono po cemu zele biti zapamceni. Za njih je ta proslost, a i prateci "povijesni slijed" grafitne scene, istina je da danas evropski, zagrebacki, pa i splitski grafit drugacije izgleda.
 
 Elaborirali su mi pocetke u New Yorku, spominjali prvog tagera TAKI-ja, covjeka kojemu je prvom palo na pamet da svoj tag (potpis) nacrcka na podzemnoj u 10 tisuca primjeraka i nestane. Bilo je to davne 68-me, ali on je krivac za stvaranje najludje grafitne scene na svijetu. Svi su opsesivno poceli sprejati podzemne vagone, jer bio je to najbrzi nacin da se tvoje ime procuje, da izidjes iz sivila i mravinjaka. Ekipe su dolazile na "lay oute", prenocista vlakova, i ondje nocima radile tulume i sprejale. Kako je "tagera" bilo sve vise, a vlakovi nisu bili udeseni svima po gustu, sirile su se i zle sile za suzbijanje grafitomanije. Sredinom 80-ih, njujorski vlasnici undergrounda smislili su "steel trainse" - vlakove nacinjene od posebne vrste celika na kojima lakim ciscenjem nista od grafita ne bi ostalo. Od tada, grafitna scena iz svoje Meke - New Yorka disperzira po ostalim americkim gradovima i Evropi. Dakle, do sredine 80-ih u tzv. old school grafitne scene, gotovo da je izmisljeno sve sto se tice grafita i oslikavanja javnih povrsina. Iz tih godina datiraju i prvi "kingovi" grafita, poput SEENA - jednog od najslavnijih writera svih vremena, koji je u medjuvremenu postao legalan crtac, cak svoje "pieceve" prodaje po basnoslovnim ciframa na velikim platnima.
 
SYCO 51, jedan od STP crewa, momak koji je svoje berlinsko grafitno djetinjstvo pretocio na splitske zidove kad govori o grafitima, prica o bitingu...

- Sve sto radim, bazira se na stilovima SOS crewa iz Berlina i ima nesto SEENA. Sve moje skice imaju nesto New Yorka i SOS-a unutra. Time pokusavam stvoriti svoj stil. To gledanje drugih stilova zove se biting - kradja, kad grizes od tudjeg. Taj biting je vrlo bitan u postajanju pravog writera, i tek na tome se moze stvoriti svoj stil. Ne mozes ti prekjucer poceti, a sutra napravit master piece! Za postati king, treba raditi bar sedam-osam godina!

BABA se nadovezuje i kontekstualizira ovaj stav:

- Devedesetih pocinju ovi stilovi i to se zove "new school". Sve manje se gleda na tag, na potpis, sve vazniji je background, boja, fill. Writeri zele psihicki utjecati na ljude razlicitim kombinacijama boja. Ako je on depresivan, zeli da njegov piece isto tako djeluje. Tu je i novi nacin crtanja slova. Vazno ih je napraviti sto kompliciranije, sto teze i sto prepoznatljivije. Danas je to otislo toliko daleko da ne mozes prepoznati sto pise na zidu. Imas osjecaj da gledas u brdo spageta i ne mozes pronaci tag. U tome i jest fora! Tako te ljudi prepoznaju i tako se cuje za tvoje ime. Meni osobno nije neki film da napravim piece i da svi stanu ispred njega i kazu: BABA ti si ludak, BABA ti si king. Ali ta zelja je prisutna, posto svi zelimo da se dokazemo na neki nacin. I to je ono sto drzi scenu! Kad ne bi bilo tog poriva, ne bi bilo truda, inovacija...

Poceci splitske "new school"

FLOKA, JERKA i DADOO poceli su crtati grafite vec 84/85, dok je berlinska scena bujala tek 86-te. DADOO je pinelom i piturom ukrasio sve vece povrsine SPLITA 3. Medjutim yugo-pandurija je brzo i efikasno prepiturala sve njegove grafite, tako da nista nije ostalo. Kako su DADOO-u stalno bili za petama, uskoro je prestao mazati zidove. U periodu do 89-te, stvaraju se naznake splitske grafitne scene, koja tijekom rata zamire i ponovo se budi 95-te, ciji izdanak su i STP. BABA tvrdi da su ti ljudi, splitski writeri, pravi pioniri hrvatske grafitne scene i zamjera ZG Artu koji je u svom prvom broju objavio da hrvatska scena pocinje u Zagrebu.Odnos danasnje policije prema crtacima grafita SYCO 51 opisuje kao - twilight zone!

- Ne znam na cemu smo! Da na TV-u kazu grafiti-smrtna kazna, znali bismo sto nas ceka, a ovako sve ovisi je l' se policajcu diga ili nije! Bas zadnji put kad smo BABA i ja radili jedan quick piece, to ti je grafit ka fast food, dosa je jedan policajac nacvrcan ko crna zemlja. Poceja je nesto baljezgat, pa smo mu morali izlagat o Bogu i Gospi. Ipak mi je uzeo osobnu i ja sad nemam pojma imam li dosje ili ne?!

BABA:

- Nama je dosta takvih sranja! Mladjim writerima je djir crtati na zabranjenim mistima nocu. Onda bize od pandurije skrivaju se... A onda ide prica po gradu... Ala vatali su nas, drpili su nam dva, tri spreya...
Meni bi bija djir da sjednem ispred zida, donesem suncobran, muziku, lezaljku i da crtam cili dan. To vanka mozes na legalnim zidovima, ali legalni zidovi upropastavaju scenu, jer grafitna subkultura se bazira na ilegalnom crtanju. To je bit! Kad na nekom legalnom zidu vanka nacrtas grafit, to traje dok ga crtas. Cim se maknes dodje drugi writer i precrta ga. To je zato sto writera ima masa, a zidova malo. A kazne ako te uvate su astronomske - obicno prelaze milion DEM-a.

Na kraju razgovora sa STP crew-om, pozeljeli su da pozdrave cijelu hrvatsku grafitnu scenu, RESKA, ONE, BAD-a, GSK crew, HACK crew i berlinski SOS. Jos jedan obicaj grafitne scene!











Na pocetak!



Na sadrzaj



Na razvodnu plocu


Prijelom: Karo the Fractaliser