Nedavno je jedan od korifeja borbe za ljudska prava govorio "o niskonakladnim novinama koje su jedine posvecivale paznju srpskom pitanju, ugrozbama gradjanskih i ljudskih prava" a arkzin pritom nije ni spomenuo.
No dobro, nije nasa tastina povrijedjena time sto nas nije uzeo u usta i ispljunuo u drzavotvornom tisku, ono sto nas uvijek iznova fascinira je ta strategija presucivanja, koja se prema arkzinu pojavljuje i s desne i s lijeve strane, i od "drzavotvoraca" i od "konstruktivne opozicije".
I jedna i druga strana nas presucuje, ali STO je ono traumaticno mjesto zbog kojega nas presucuju? Danas to vise nije "srpsko pitanje" - a cesto je arkzin smatran "prosrpskim" listom. Ta, danas je "srpsko pitanje" rijeseno.
U tom rjesenju ostvaren je ideal razdvojenih etnickih zajednica, pa je srpsko pitanje postalo transparentno, jer odvojeno od bilo kojeg drugog, tek puko manjinsko pitanje.
Hrvatska drzava, hrvatska vlast, moze podnijeti Srbe kao manjinu - SDF i Milorad Pupovac je napokon akceptiran kao legitimni predstavnik Srba u Hrvatskoj, ta Predsjednik se s njim slaze; imaju svoje Srpske nezavisne novine - Identitet - ali ono sto dominantna hrvatska drzavotvorna ideologija ne moze podnijeti je pitanje gradjanskih sloboda, ono postavljanje srpskog pitanja u izvanetnicki diskurs!
Utoliko se javlja i problem koji Identitet - implicitno ali i eksplicitno - ima s arkzinom (a cemu tajiti, velik dio redakcije Identiteta donedavno je radio u arkzinu). Identitet zeli biti nesto u hrvatskom drustvu - on za sebe zeli neki, bilo kakav - makar manjinski - polozaj, grcevito se trsi za nekim drustvenim statusom, nekim oblikom socijalizacije i integracije, nekakvom (po mogucnosti vaznom) ulogom koju ce odigrati izmedju dvaju drzava, nacija, etnosa... Nasuprot tome arkzin zauzima najradikalniju poziciju subjekta, najradikalniji status samog identiteta, subjektivnosti same: status Rupe, Praznine, Procjepa koji je subjekt!
Mi inzistiramo na svojoj dislociranosti, neukorijenjenosti, na svojoj bastardnosti. Mi svoj identitet nismo dobli, naslijedili kao neko mucno breme koje nas iz traumaticne proslosti opterecuje ustasama i cetnicima. Nisu nasi preci ono sto nas odredjuje, vec mi biramo svoje pretke! Marksisticki receno, nije anatomija majmuna uzor, osnova za anatomiju covjeka, vec anatomija covjeka pruza kljuc za anatomiju majmuna.
Mi svoj identitet sami gradimo, otimajuci proslost konformizmu povijesti, gradeci svoju arheologiju civilnog drustva, sa svijescu o suvremenim teorijama, pripadnoscu popularnoj i medijskoj kulturi... Stoga tek naizgled paradoksalno, Identitet, kao casopis Srba u Hrvatskoj, moze unutar ovakvog hrvatskog drustva biti prihvacen na nacin na koji arkzin nikad ne moze! Korporativisticka ideologija HDZ-a (sto smo u arkzinu vise puta analizirali i definirali) opsjednuta je slikom drustva kao harmonicne organske cjeline u kojoj svaki clan ima svoje zacrtano, odgovarajuce mjesto - pa tako i Srbi u Hrvatskoj kao nacionalna manjina s njima pripadajucom "kulturnom autonomijom", folklornim drustvima, egzoticnim pismom kojim se ni sami vise ionako ne znaju sluziti.
A ono sto je korporativistickoj logici hrvatskog drzavotvorstva apsolutno neprihvatljivo je ideja kako ja kao pojedinac, kao gradjanin, kao ljudsko bice naprosto - a ne tek kroz pripadnost nekoj nacionalnoj ili etnickoj zajednici - posjedujem neka neotudjiva prava!
Stoga, se za nas srpskim pitanjem tek treba baviti kada je ono rijeseno.
