Slavoj ZIZEK

Bauk jos uvijek kruzi...

Prijevod: Dejan Krsic/4 Bastard Trans/lation Machine

(Izbor): [2].[od 4].[od 10].[Poglavlje 03]:

Ovdje je kljucno uzeti u obzir nacin na koji ta "druga modernizacija" transformira samu fundamentalnu strukturu drustvene dominacije i tako nas tjera da preformuliramo ciljeve progresivne borbe, od borbe protiv patrijarhalnog seksizma do ekonomske borbe. Judith Butler je nedavno razvila snaznu argumentaciju protiv apstraktnog i politicki regresivnog suprotstavljanja ekonomske borbe i "cisto kulturne" borbe pedera i lezbijki za priznanje: daleko od toga da bude "samo kulturna", drustvena forma seksualne reprodukcije zauzima samu srz drustvenih proizvodnih odnosa, tj. osnovna heteroseksualna obitelj je kljucna komponenta i uvjet kapitalistickih odnosa vlasnistva, razmjene itd. Zbog toga nacin na koji homoseksualne politicke prakse ispituju i potkopavaju normativnu heteroseksualnost predstavlja potencijalnu prijetnju samom kapitalistickom nacinu proizvodnje... Medjutim, takodjer cinjenica da je uz trajan proces transformacije u "postpoliticki" tolerantni multikulturalisticki rezim, danasnji kapitalisticki sistem sposoban neutralizirati lezbijske i pederske zahtjeve, tj. apsorbirati ih kao specifican "nacin zivota"? Nije li povijest kapitalizma duga povijest toga kako je dominantni ideolosko-politicki okvir u stanju prilagoditi se (i otupiti subverzivnu ostricu) pokreta i zahtijeva za koje se cinilo da prijete njegovu samom opstanku? Dugo vremena su seksualni libertarijanci mislili kako je monogamna seksualna represija nuzna za opstanak kapitalizma - danas znamo da kapitalizam moze ne samo podnijeti, vec cak i aktivno poticati i eksploatirati oblike "perverzne" seksualnosti, da i ne spominjemo promiskuitetno odavanje seksualnim uzicima. Sto ako ista sudbina ocekuje pederske i lezbijske zahtjeve? Novo bujanje razlicitih seksualnih praksa i identiteta (od sadomazohizma do biseksualnosti i transvestitskih performansa), daleko je od toga da predstavlja bilo kakvu prijetnju postojecem rezimu bio-moci (da upotrebimo Foucaultov izraz), i upravo predstavlja oblik seksualnosti koja se generira postojecim uvjetima globalnog kapitalizma i jasno favorizira oblike subjektiviteta koje karakterizira visestruko pomjeranje identifikacija.

Kljucna je teza dakle da figura dominacije s kojom se danas suocavamo nije vise ona dobrog, starog patrijarhalnog edipalnog Gospodara. Medijski image Billa Gatesa ovdje zasluzuje komentar; nije vazna njegova cinjenicna vjerodostojnost (Je li Gates stvarno takav?), vec sama cinjenica da odredjena figura pocinje funkcionirati kao ikona, ispunjavajuci neko fantazmatsko mjesto - ako ti obrisi ne odgovaraju "pravom" Gatesu, oni zbog toga nisu nista manje indikativni za fantazmatsku strukturu koja im lezi u osnovi. Ne samo sto Gates vise nije patrijarhalni Otac-Gospodar, on vise nije niti korporacijski Veliki Brat koji upravlja krutim birokratskim carstvom, prebivajuci u nedostupnom vrhu nebodera, cuvan nizom tajnica i pomocnika. Prije bi mogli reci da je neka vrsta maloga brata: njegova sama obicnost funkcionira kao pokazatelj svoje suprotnosti, neke cudovisne dimenzije toliko jezovite da ne moze biti ucinjena javnom kroz masku nekog simbolickog naslova. Ono sto tu susrecemo na najnasilniji nacin je nerazmrsivi cvor Dvojnika koji je istodobno poput nas i navjestaj neke jezovite, sasvim cudovisne dimenzije - za to je indikativan nacin na koji Gatesa predstavljaju na naslovnim stranicama, crtezima, karikaturama ili fotomontazama: kao obicnog momka, ciji zakucasti smijesak ipak upucuje na sasvim drukciju skrivenu dimenziju cudovisnosti onkraj svake reprezentacije i koja prijeti da razbije njegov image obicnog momka. Sezdesetih i sedamdesetih u prodaji su bile soft-porno razglednice s djevojkom u bikiniju ili cak konzervativnoj haljini; medjutim, kad bi razglednicu malo pomaknuli ili je pogledali iz ponesto drugacije perspektive, odjeca bi tajanstveno nestala i ugledali biste nago tijelo djevojke - nije li to pomalo slicno imageu Billa Gatesa, cije dobrocudne crte, kad ih pogledate iz ponesto promijenjene perspektive, tajanstveno zadobivaju opaku i prijetecu dimenziju. U tom smislu, jedna je od kljucnih crta Gatesa kao ikone u tome da ga (percipiraju) kao ex-hackera koji je uspio. [Pojmu "hackera" ovdje treba pripisati i svu konotaciju subverzivno-marginalno-anti-establishmentskog, onih koji zele poremetiti glatko funkcioniranje velikih birokratskih korporacija.] Na fantazmatskoj razini, u temelju tog shvacanja, Gates je subverzivni marginalni huligan koji je preuzeo moc i maskira se u uglednog predsjednika korporacije... Tako se u Billu Gatesu, Mali Brat, prosjecno ruznjikavi momak, poklapa s figurom Zlog genija koji tezi totalnoj kontroli naseg zivota. U starim filmovima o Jamesu Bondu, taj Zli genij je jos uvijek bio ekscentricna figura odjevena ekstravagantno ili u neku proto-komunisticku maoisticku sivu uniformu; u slucaju Gatesa, ta ridikulozna sarada vise nije potrebna, otkriva se kako je Zli genij samo nalicje obicnog decka iz susjedstva.

U starim evropskim bajkama postoji motiv marljivih patuljaka (obicno u vlasti zlog carobnjaka), koji, pod okriljem noci, dok ljudi spavaju, izlaze iz svojih sklonista i obavljaju njihov posao (pospremaju kucu, kuhaju ...), tako da ujutro, kad se ljudi probude, pronadju svoj posao na caroban nacin vec obavljenim. Taj motiv se javlja od Rajnskog zlata Richarda Wagnera (Nibelunzi koji rade u podzemnim spiljama, gonjeni okrutnim gospodarom, patuljkom Alberichom) do Metropolisa Fritza Langa u kojem zasuznjeni industrijski radnici zive i rade duboko ispod povrsine zemlje kako bi proizveli bogatstvo za vladajuce kapitaliste. Taj motiv "podzemnih" robova kojima vlada zao Gospodar vraca nas dualizmu dviju vrsta Gospodara, javnog simbolickog Gospodara i tajnog Zlog carobnjaka koji u stvari povlaci konce i svoj posao obavlja pod okriljem noci: nisu li dva Billa koji sada upravljaju Sjedinjenim Drzavama, Clinton i Gates, krajnji primjer te dualnosti? Kad je subjektu pripisan simbolicki autoritet, on se ponasa kao dodatak svog simbolickog mandata, to jest, upravo je veliki Drugi, simbolicka institucija, ono sto putem njega djeluje: dovoljno je prisjetiti se primjera suca koji inace moze biti potkupljivi bijednik, ali u trenutku kad na sebe stavi sudacku odoru i druge oznake svog polozaja, njegove rijeci postaju rijeci Zakona samog. S druge strane, "nevidljivi" Gospodar (ciji egzemplaran slucaj predstavlja anti-semitska figura "Zidova" koji, nevidljiv oku javnosti, povlaci niti drustvenog zivota) svojevrsni je jezoviti dvojnik javnog autoriteta: on mora djelovati u sjeni, poput sablasti isijavajuci jezovitu svemoc.

To je, dakle, zakljucak koji mozemo izvuci iz ikone Billa Gatesa: kako rasulo patrijarhalnog simbolickog autoriteta, Imena Oca, izaziva uspon nove figure Gospodara, koji nam je istodobno ravnopravan, netko tko nam je nalik, nas imaginarni dvojnik, i bas zbog toga fantazmatski nadopunjen drugom dimenzijom Zlog genija. Lakanovskim rijecima receno: suspenzija Ja-Ideala, mogucnosti simbolicke identifikacije, to jest redukcija Gospodara na imaginarni ideal, nuzno izaziva pojavu njegove najcudovisnije suprotnosti, Nad-Ja figure svemocnog Zlog genija koji kontrolira nase zivote. U toj se figuri preklapaju imaginarno (slicnost) i realno (paranoje), zbog suspenzije prave simbolicke djelotvornosti.

Poglavlje 4 >>