Nakon prvog diskografskog ostvarenja tj. objavljivanja sjajnog albuma Ponte Rosso pulskog glazbenika Zhela, te jos boljeg prvijenca Hrvoja Crnica Boxera – Futura. Mlada diskografska kuca Carnival Tunes u suradnji s etiketon Earwing Records prihvatila se objavljivanja albuma rijecke noise skupine Glasshopper. Nakon prva dva spomenuta objavljena izdanja koja su odmah po izlasku zauzela najvisi vrh domace kreativne glazbene scene, novo ostvarenje u obliku bucnih Rijecana pomalo je i iznenadjujuce. Iako svojim kreacijama i mastovitim bravurama unutar noise izricaja pomijesanog s bluesom i rockom uz neobicno, ali dobro sudjelovanje trombona pruzaju jedan nesvakidasnji audiodozivljaj, ipak je u pitanju grupa koja ce se tesko udaljiti od svojih blizih istomisljenika i obozavatelja. Sastavljena od pripadnika grupa Transmisia (bubnjar R.Meznaric), Zona Industriale (M.Alvir), Screw Driver (E.Tomicic) i M. Zelea (predstavljenog kao glazbenika s najbrojnijom publikom jer svira po pogrebima), Glasshopper nudi 20-ak minuta bucne, ali istodobno prilicno uoblicene glazbe koja nakon nekoliko preslusavanja ovog maxi singla postaje cak i simpaticna. Simpaticna da, komercijalna ne, kvalitetna prilicno! Izdanje za preopruku izbirljivoj publici zeljnoj novih glazbenih eksperimenata kroz relativno bucnu pozadinu. Znatno bolje od svih ostalih izdanja grupa koje se nazivaju noise i koje osim buke ne nude nista posebno. Prilicno zanimljiva grupa i cudan korak njihovih izdavaca. Velike sanse za uspjeh moguce su eventualno izvan granica Lijepe nase, a sto im je i vjerojatni cilj s obzirom na tekstove na engleskom jeziku.
- Dubravko Jagatic u Slobodnoj Dalmaciji

Jedan od deset najboljih hrvatskih albuma svih vremena.
- Sven Semencic, Radio Pula

Unatoc tomu sto se ime rijeckog banda Glasshopper uglavnom suljalo demo rubrikama i fanzinskim tiskom, usmena predaja koja je govorila o najboljem hrvatskom bandu uzivo te njihovo smjestanje medju vlasnike najboljih hrvatskih albuma svih vremena svakako je pridonijelo pojacanoj paznji usmjerenoj na njih. "Glasshopper" nije full time CD, sadrzi sedam pjesama i dvadesetak minuta glazbe, ali i to je dovoljno da se potvrdi sva fama oko njih. Zestoki ritam koji podsjeca na tutnjavu vlaka, uz freneticnu primjenu trombona, sto slici zahvatima Nikole Santra na ranim radovima Haustora i Filma, istrzana blues gitara i prilicno filmski ugodjaj pjesama (osobito "La Guerra Es Finida") smjestaju ovaj minialbum u sam vrh hrvatske rock produkcije u devedesetima. Ocjena: izvrsno
- Bojan Muscet u Jutarnjem Listu "studiofon"

“Papreno!”
Nije samo “treca-sreca” kad je rijec o izdanjima Carnival Tunesa. Nakon odlicnih dosadasnjih izdanja, “emigranata” Zhela i njegovog Ponte Rosso albuma, na kojem je zapjevao na xy jezika i zagrabio u silnu stilsku sirinu, te hc Boxerovog Futura, koji pak nadopunjuje sveopce stilske raznolikosti svojom folklorno-futuristickom elektronikom, na red su dosli rijecki Glasshopper s istoimenim nastupnim CD-om.
Glasshoppere sam prvi puta cuo na plavoj Anubis/Earwing kompilaciji Feathers, Wood & Aluminium u izvrsnoj, razarajucoj pjesmi Nody; prica se nastavlja u istom stilu na sljedecoj kompilaciji Airfreshener, u medjuvremenu su ovi, sve skoro pa tridesetogodisnjaci, nastupili na vise koncerata po hrvatskoj te, posebice, Sloveniji i Italiji, da bi dvije godine dosadasnjeg djelovanja zaokruzili u sedam pjesama za Carnival Tunes & Earwing. Potpaljen na zeravici Transmisije, Zone Industriale i Screw Drivera, glazbeni je slozenac grupe umijesao u svoj zvucni kotao imana poput Mule, Pere Ubu, The Cramps, Waitsa, JSBX, Gang of Four ili pak Hendrixa. Kad sve to zavrije nastaje ljuti, zestoki paprikas koji se moze nazvati, hm, psihodelicni blues- noise groove, dodatno zacinjen sumanutim, uznemirujucim jazz trombonom. Glasshopper vam nece dozvoliti da uz njih radite, na primjer, uobicajene kucanske poslove ili lagano vozite auto, vec ce u 20 minuta rollanja, svojim psihodelicnim bljeskovima, razijanjima ustaljenih rock-formi i kaoticnim glazbenim podcrtavanjem testualnih zaziva poput:
“It’s a Fan Fan Fan Fantastic Morning, It’s a Great Greta Blue Sky... napuniti slusatelja s barem trostrukom dnevnom dozom energije.
Iskreno preporucam.
- Boris Badjun, Varazdinec

Etiketa Carnival Tunesa postala je jamstvo kvalitete! Istina, spotove pulena tvrtke necete vidjeti u drustvu miljenika Ksenije Urlicic i u “reketaskim” emisijama dalekovidnice niti ce se izdanja s njihovim logom uspentrati na nacionalne rang-liste, no nakon Zhela i Boxera jos jedan projekt Carnival Tunes zavrjedjuje urlik odusevljenja i palac gore. Rijecki Glasshopper drsko je drugaciji od vecine protagonista hrvatske jazz i rock scene, neukalupljiv u postojece kliseje te – ako je dopustena usporedba – blizak slobodoumnom kolaziranju avagardnih poetika jednih Red Krayola, Pere Ubu (“Give Me That Night”), Toma Waitsa (“Ants”) ili Captain Beefhearta, s jazzom, rockom, noiseom, Hendrixovim "dekonstrukcijama” (“Bark”), “jazzabillyjem”, bluesom (“Black Shoes”)... Kljucni adut “Glasshoppera” (i banda i albuma) je u disciplini kaosa, u bezgresnim zbrajanjima melodijskih krhotina i zvucnih diverzija (“Song”, “Control”) ili u sklapanju discipliniranih ritmickih okvira skladbe/teme popunjene anarhoidnim punkoidnim varijacijama na zadanu temu (“La Guerra Es Finida”)...
- Zlatko Gall, Feral Tribune

Hanno avuto parecchi apprezzamenti anche in Italia i Glasshopper, band proveniente dalla Croazia che si e’ esibita con successo durantel'ultimo Supersonico di Faenza. Questo e’ il loro primo CD.
Rock granitico con spiccati elementi blues e colori intensi e aridi come la cittr da cui provengono e cioe’ Rijeka; rock scarno ma contaminato con soluzioni underground abbastanza vicine in alcuni casi agli Young Gods, sebbene i Glasshopper non facciano uso di elettronica, ma l'uso dei fiati e il costante avvicinarsi al rhythm'n'blues ci fa capire che il legame con la Old America e’ abbastanza forte, anche se il loro e’ un blues strampalato e schizoide. Le loro esibizioni dal vivo sono un continuo alternarsi di ritmi neri, rock senza fronzoli, e avanguardia, e questa miscela li ha fatti acclamare dal pubblico.
L'uso dei fiati e’ comunque davvero complesso, ma non lo sono le composizioni che private di questi elementi risultano tuttavia semplici. Marko Zele e’ il fantastico suonatore di basso e trombone. Colpisce profondamente Song e tutto il Cd e’ comunque da brivido caldo Voto=4 (lit)
(Glasshopper, band porijeklom iz Hrvatske postao je prilicno cijenjen i u Italiji nakon svirke ma posljednjem SUPERSONIC festivalu u Faenzi. Ovo je njihov prvi CD: rock zacinjen elementima bluesa intenzivnog kolorita, kao i grad odakle dolaze – Rijeka; rock kontaminiran undergorund rijesenjima ponekad bliskim Young Gods. ne koriste se elektronikom vec puhackim instrumentima, a neprestano priblizavanje r’n’b pojasnjava kako je veza s “old america” prilicno jaka.
Njihovi nastupi u zivo donose kontinuirano izmjenjivanje crnackih ritmova, rocka i avangarde i upravo ih je ta mjesavina i proslavila kod publike.
Upotreba puhaca je kompleksna, ali se pjesme i bez tih elemenata ne doimaju jednostavnima. Marko Zele fantasticno svira bas i trombon.
Song je posebno upecatljiva pjesma, a cijeli je CD kao ugodna jeza!)
LINO TERLATI

“Dekonstrukcija pravila”
Na mini-album od dvadeset i nesto minuta trajanja, popunjen sa sedam pjesama, grupa Glasshopper uspjela je ugurati vise zanimljivih ideja nego mnogi na CD nosace zvuka tri puta duzeg trajanja. No, treba naglasiti da se radi o projektu cija forma ne postuje uobicajene sviracke zakonitosti, gotovo eksperimentalnom djelu koje mozda nije za svakoga, ali ce onima zainteresiranim pruziti podsjetnik na to kako se moze raditi bez uvazavanja uobicajenih diskografskih pritisaka. S obzirom da se radi o izdanju podetikete “Arkzina”, hrabro nepostivanje granica i pravila vise je nego ocekivano, a logican produzetak price zapocete s dosadasnjim albumima Boxera ili Zhela dobio je treci nastavak.
Ne samo zbog razine dekonstruktivistickog kaosa u zadanim temama izraz Glasshoppera usporedjivan je s nekadasnjim estradnim eskapadama Pere Ubu ili Captain Beefherata (a niti nervozna ritmika Gang Of Four nije predaleko), iako se na domacem terenu usporedbe mogu povuci i sa Miladojkom You Need. U sustini radi se o avangardnom kutu gledanja koje iskrivljuje elemente klasicne predodzbe o svirackim zakonitostima, ali je eksplozivnost i energija Glasshoppera ipak dovoljno vidljiva, tj. cujna, za smjestanje u rock-pretinac. Iskrzani gitaristicki rifovi, ritam sekcija koja “pravilno svira nepravilno”, fuzija disonantnih tonova i kaoticnih rezova gitara s ekspresivnim vokalima i tutnjavom bas gitare, samo su neki s liste postupaka koristenih na albumu koji moze podjedanko dobro funkcionirati kao punokrvna podloga na urnebesnom partyju, ili pak intelektualna, postindustrijska art-funk razbibriga.
- Hrvoje Horvat, Vjesnik