ANNIESPRINKLEUTOPIJE SU MOGUCE

Annie Sprinkle & Kimberly Silver, Od srca hardcore, Vidra

Pise: Kruno PETRINOVIC

 

Annie Sprinkle je kontroverzna americka umjetnica, ali i istrazivacica u podrucju ljudske seksualnosti. Prema njezinom misljenju osnovni ljudski strahovi i nezadovoljstva proizlaze iz cinjenice da ljudi nedovoljno slobodno, ako i uopce, komuniciraju s vlastitom seksualnoscu, te stoga u konacnici ne mogu dovoljno jasno i precizno artikulirati sve svoje zelje i zahtjeve. Na kraju to u najboljem slucaju rezultira tek frustracijom. Rijec je o nametnutom drustvenom problemu, tabuu, buduci da skladno sjedinjenje s drugom osobom ima svoje eticke, socioloske, psiholoske, mentalne i svake druge posljedice. Pa tako i one politicke. Slobodnim i osvjestenim pojedincima u pravilu je tesko vladati, citaj tesko je njima manipulirati. Stoga dugogodisnje djelovanje Annie Sprinkle ima i svoju neskrivenu politicku dimenziju.

U Zagrebu je nastupila dvije veceri za redom pred rasprodanim kazalistem Vidra na Eurokazu sa svojim posljednjim showom "Od srca hardcore, filmski dnevnik mojih dvadeset i pet metamorfoseksualnih godina" i izazvala burne reakcije. Metamorfoseksualnost, rijec iz naziva predstave je njezina vlastita kovanica. Ona implicira stanovitu promjenu u evolutivnom smislu u shvacanju i primjeni vlastite seksualne energije. Naime, Annie Sprinkle je karijeru zapocela ranih sedamdesetih u vjerovatno najozloglasenijoj industriji za proizvodnju masovne zabave, onoj pornografskoj, a danas je jedno od najpoznatijih imena u umjetnickim krugovima u svijetu i zivi monogamno sa svojom druzicom Kimberly Silver. Uz to njezini kazalisni performansi i predstave nezaobilazne su referentne tocke za sve relevantne teoreticare suvremene kazalisne umjetnosti i njezine recentne produkcije poput vrsne americke teoreticarke performansa Rebbece Schneider.

PostPorno

Annie Sprinkle za razliku od mnogih drugih nije silom prilika svoju srecu okusala upravo u pornografskoj industriji. Uostalom diplomirala je fotografiju na njujorskoj visokoj skoli za vizualne umjetnosti (The School of Visual Arts). Pornografija je bila njezina osobna odluka i vlastiti izbor. Pomalo samoironicno istice da je tamo dospjela zaposlivsi se kao prodavacica kokica u kinu za koje nije niti slutila da je pornografsko. Kada je na filmskom platnu ugledala prve prizore Dubokog grla s Lindom Lowelace ostala je zbunjena.

Annie Sprinkle (sto naravno nije njezino pravo ime) inace potice iz zatvorene zidovske obitelji iz nize srednje klase. Odrasla je u malom mjestascu Panama u sredisnjem dijelu Sjedinjenih Americkih Drzava. Nakon prvih iskustava odlucuje krenuti u istrazivanje ljudske seksualnosti. Trud se svakako isplatio.

Nakon dvadesetipetogodisnjeg iskustva u pornografskoj industriji kao glumica, reziserka, model i prostitutka, Annie Sprinkle je definitivno nadrasla njezine okvire i postala je jednom od predvodnica takozvanog zenskog performansa. U toj kazalisnoj formi prisutno tijelo zene na pozornici se ponajprije koristi kao subjekt za preispitivanje odnosa moci u okvirima njegove svakodnevne reprezentacije. Na taj nacin moguce je razotkriti simbolicke osnove na kojima pociva nacin gledanja i tretman zenskog tijela, prvenstveno kao muskog objekta pozude. Izmedju ostaloga i zbog takvog, dubljeg uvida u pravo stanje stvari Annie Sprinkle i njezine kolegice poput Veronice Vere nece ni u jednom trenutku pornografsku industriju optuziti za sve grijehe koji joj se obicno pripisuju, kao sto su iskoristavanje i ponizavanje zena, svodjenje ljudskog tijela na automat za proizvodnju najnizih uzitaka i slicno. Rijec je o opcem drustvenom problemu, koji se u tom segmentu mozda samo najeksplicitnije ocituje. Vecina muskaraca seks koristi i kao sredstvo moci nad svojim zenskim partnerima, kao sredstvo prisile. Iako je rijec ponajprije o njegovoj zloupotrebi, takva su se shvacanja zbog svoje rasirenosti uvrijezila u svakodnevici, a djelomicno ih preuzela i pornografska industrija. Uostalom struktura drustva u svim zapadnim zemljama pociva na potiskivanju seksualnosti, na svojevrsnoj represiji, iako je ona zapravo svugdje vise ili manje (ne)posredno prisutna, poglavito u reklamnoj industriji i oglasavanju u medijima. Kontradiktorno, no ipak, rijetko se tko usudjuje i javno o njoj progovoriti. Takvi istupi u javnosti vecinom su negativno konotirani i profesionalno pogubni za govornika. Uz sve pozitivne pomake seksualnost i nadalje ostaje uz smrt jedna od dvije glavne tabu teme zapadnog civilizacijskog kruga. Osnovni cilj svakog javnog djelovanja Annie Sprinkle, pa tako i onog kazalisnog, oduvijek se sastojao u tome da na neki nacin pomogne ljudima da pretvore vlastiti svijet u neko ljepse i ugodnije mjesto za zivot.

Laurie Anderson, iz performancea Empty Places 1989.:

 

Posljednja eksplicitno politicka stvar koju sam uradila bila je dio zenskog pokreta jos tamo davne 1973. Ucestvovala sam u demonstracijama ispred Playboy Cluba. Bio je to veliki medijski dogadjaj, mnostvo TV kamera i moj zadatak je bio da novinarima objasnjavam sto zelimo. Marsirale smo naokolo s transparentima i svako malo bi se zaustavile i govorile novinarima kako protestiramo protiv nacina na koji se tu zene komercijalno izrabljuju poput zivotinja. Nacrtala sam i neke letke koji su to ilustrirali, slicice koka i zecica, lisicica i mackica i svih drugih zivotinja koje su pocele simbolizirati zene, pa smo ih dijelili prolaznicima.

I tako, dok smo mi marsirale oko kluba naisla je jedna zena, zecica koja je upravo dolazila na posao. Vidjela je kako blokiramo ulaz i upitala "Hej, sto se tu dogadja!"

A ja sam odgovorila: "Pa, protestiramo protiv ekonomske eksploatacije i tretiranja zena kao zivotinja" i pruzila joj jedan od pamfletica.

A ona mi je rekla: "Slusaj, duso, Zaradjujem 800 dolara tjedno na ovom poslu. I moram uzdrzavati troje djece. Ovo je najbolji posao koji sam ikad imala. Pa, ako zelite govoriti o odnosu zena i novca, zasto onda ne odete pred tekstilne tvornice gdje zene zaradjuju deset centi na sat i tamo ne protestirate?"

A ja sam rekla: "Hmmmmmmm."

Bracni uzici

Njezin rad odredjuju okviri post-porno-modernizma, umjetnickog pokreta kojemu je primarna i zajednicka jedino tema, ne i forma u kojoj ce ona biti problematizirana.

Multimedijalni performans izveden u Zagrebu ponajprije je filmska retrospektiva njezine dosadasnje karijere. Ona je podijeljena u dva dijela, s vise poglavlja. Prvi ukljucuje ispitivanje vlastitog tijela u svim za pornografsku industriju standardnim oblicima i prema njemu Annie Sprinkle nedvojebeno danas ima zaigranu, ironicnu, ili cak cinicnu distancu. Ona sama vodi gledatelje kroz show. Istovremeno raspituje se i za obicaje sredine u kojoj nastupa. Da nitko ne bi mogao reci da nije shvatio u cemu sudjeluje Annie Sprinkle u pauzi poziva gledatelje da se ukoliko to zele platiti fotografiraju s glavom polozenom medju njezinim dojkama impresivne velicine. Bez obzira na sve implicitne negativnosti, ona time zeli pokazati da prostitucija u odredjenom trenutku za stanovite ljude moze biti i krajnje pozitivno konotirana. Ljudi su napokon i spremni platiti za ponudjenu uslugu!

Drugi dio predstave zapocinje Annienim izlaskom iz spomenutog miljea i zapocinjanjem svojevrsnog misionarskog, prosvjetiteljskog rada kojemu osim radionica i tecajeva pripada i sam performans. Performans zavrsava s dolaskom Kimberly Silver na pozornicu, idilicnim, pomalo kicastim prizorom. Ne zaboravimo, Annie Sprinkle je Amerikanka. Svirajuci gitaru njih dvije posvecuju se malim, svakodnevnim bracnim uzicima i zadovoljstvima. Idilicno i pomalo utopisticki, no ipak prekrasno.

Za one koji zele saznati nesto vise o toj zanimljivoj i izuzetno radisnoj aktivistici i njezinom pokretu za uzitak (Plesaure Activist Party) sve relevantne informacije mogu dobiti na njezinom web siteu.

http://www.heck.com/annie/sprinkleshow.html

ron athey    franko b