U zagrebackoj
Galeriji Zvonimir
sad pod subordinacijom Antuna Maracica (nekad inace znanog i kao konceptualnog umjetnika) odrzava
se izlozba pod naslovom "Znakovi komunikacije", djela iz opusa Josepha
Beuysa u vlasnistvu barunice Lucrezie De Domizio Durini.
Izmedju ironije i teske subverzije jest cinjenica
kako se u galeriji pod komandom Hrvatske vojske, u nekadasnjem Domu JNA,
izlazu radovi ex pilota Luftwaffe, koji je 1943, bio oboren iznad
Krima i gdje su ga, po njegovoj razvijenoj mitologiji, spasili Tatari samanisticki
ga zamatavsi u pust i mazuci mascu...
No ostatak umjetnicke karijere Beuys je - poput drugog
njemackog slikarskog maga, Anselma Kiefera, cija izuzetna retrospektivna izlozba upravo stoji u Venecijanskom
Muzeju Correr, ali naravno na druge nacine - posvetio samanistickom iscjeljivanju
njemacke traume nacizma.
Ne samo sto domoljubni novinari sada s ponosom
isticu kako je Beuysova najvaznija veza sa Zagrebom u tome sto je za vrijeme
rata tu neko vrijeme bio stacioniran (dok je 70ih u Beogradu gostovao i
izlagao!), nego i sve dok umjetnici nesumnjivog i nedvosmislenoga drustvenog
i politickog angazmana poput Beuysa budu banalizirani i estetizirani pod okriljem Hrvatske
vojske, hrvatskome ce drustvu jasno nedostajati neko samanisticko iscjeljivanje
nacionalisticke traume! |